Kako, kada i koliko zalijevati biljku?
Najčešće pitanje koje nam ljudi postavljaju vezano je za zalijevanje biljaka. Odgovor na to pitanje nije baš najjednostavniji, jer ne postoji jedna specifična formula. Pravila su ovisna o tipu lonca u kojem je biljka, vrsti zemlje, njenom položaju ili uvjetima u kojima je biljka prethodno živjela.
KADA zalijevam?
Na učestalost zalijevanja naših biljaka utječu mnogi čimbenici, pa ju je teško izraziti u danima/tjednima. Obično u trgovini navodimo okvirne vremenske periode između zalijevanja. Uvijek je zanimljivo vidjeti vašu reakciju kada saznate da gotovo nijedna biljka ne zahtijeva zalijevanje više od jednom tjedno. Način zalijevanja ovisi o godišnjem dobu, vrsti i veličini lončića, vrsti zemlje i uvjetima rasta u kojima se biljka nalazi, a također je zalijevanje jako ovisno i o vrsti biljke.
Vrsta i veličina lonaca za sadnju
Učestalost zalijevanja jako ovisi o vrsti ili materijalu lonaca za sadnju. Dok su neki materijali, poput gline (lonci od terakote) jako porozni, plastični lonci zbog manje poroznosti zadržavaju vlagu. Zato biljke u glinenim loncima treba češće zalijevati, pa u njih obično sadimo biljke koje ne vole uvijek vlažnu zemlju (kaktusi, sukulenti, svekrvin jezik, zamije, string of pearls).
Većinu biljaka kupujemo u plastičnim loncima koji su potpuno prikladni za sve vrste biljaka, sve dok imaju dovoljno drenažnih rupa. Plastični lonci bolje zadržavaju vlagu, pa biljke trebaju manje često zalijevanje. Idealni su za biljke koje vole vlažnu zemlju (paprat, kalateje, marante, fitonije, kale).
Također, veličina lonca za sadnju utječe na učestalost zalijevanja. Biljke u manjim loncima obično imaju manji rezervoar vode i stoga se brže osuše. Nasuprot tome, biljke u velikim loncima zadržavaju više vlage u zemlji, pa je zalijevanje manje učestalo.
Vrsta zemlje
Različite vrste zemlje imaju različitu sposobnost zadržavanja vlage. Njihova sposobnost zadržavanja vlage ovisi o sastavu i prozračnosti. Vlagu zadržava treset (crni, baltički, kokosov…) i tresetna mahovina, dok prozračnost omogućuju perlit, kora, pumice, vermikulit i pijesak. Zemlja koja sadrži vrlo malo ili ništa supstrata koji povećavaju prozračnost i drenažu posljedično se vrlo sporo suši. Stoga je vrlo važno da nove biljke, koje su posađene u neodgovarajućoj zemlji, u proljeće presadimo u prozračniju zemlju ili postojećoj zemlji dodamo perlit ili druge dodatke.
Uvjeti rasta
Svjetlost, temperatura i vlažnost zraka u prostoru mogu utjecati na brzinu isparavanja vlage iz zemlje. Biljke koje su izložene jakom sunčevom svjetlu i/ili visokim temperaturama mogu se brže osušiti i zahtijevati češće zalijevanje. Osim toga, suh zrak u prostoru može ubrzati isparavanje vode iz zemlje, što zahtijeva češće zalijevanje.
Vrsta biljke
Učestalost zalijevanja uvelike će ovisiti o vrsti biljke, budući da preference za vlagu u zemlji proizlaze iz toga gdje i kako biljka raste u prirodi. Radi lakšeg snalaženja, podijelili smo biljke u četiri skupine.
- Sukulenti, kaktusi i slične biljke: ove biljke zahtijevaju najmanje vode i zalijevanja. Prije zalijevanja čekamo da je zemlja potpuno suha i lonac jako lagan. Sukulente i kaktuse zalijevamo odozgora, osim kada su listovi u dodiru sa zemljom – u tom slučaju zalijevamo namakanjem.
- Tropske biljke: u ovu kategoriju spada većina sobnih biljaka, poput begonija, monstera, alocasia i potosa. Kod tih biljaka vrijedi pravilo da prije sljedećeg zalijevanja moraš pričekati da se prvih 2-3 cm zemlje posuši. Najbolji način provjere je da prst staviš u zemlju i provjeriš je li zemlja mokra ili suha.
- Žedne biljke: u ovu kategoriju spadaju biljke koje vole stalno vlažnu (ne mokru!) zemlju. To su primjerice sve vrste paprati, kalateje, marante, fitonije, spatifili i kale.
- Močvarne biljke: u ovu kategoriju spadaju mesojedne biljke i papirusi, kojima je važno da stalno stoje u vodi. Kod mesojednih biljaka važno je koristiti meku vodu, jer minerali u vodi mogu štetiti njihovom rastu.
KAKO zalijevam?
Normalno ili namakanjem?
Obično zalijevanje i zalijevanje namakanjem su prikladni načini zalijevanja sobnih biljaka, ali svaki ima svoje prednosti i slabosti.
Obično zalijevanje nam je najpoznatije i omogućava nam jednostavnije i brže zalijevanje. Kod ovog načina jako je važno ravnomjerno zaliti biljku i pustiti da višak vode otječe. Jednom mjesečno možeš biljku tijekom zalijevanja i tuširati, što će ukloniti prašinu koja se nakupila na površini listova.
Zalijevanje namakanjem preporučujemo kada su listovi biljke u dodiru sa zemljom, pa bi mogli trunuti u dodiru s vlažnom zemljom. To posebno vrijedi za biljke sukulentnog tipa, poput string of hearts, string of pearls i peperomia prostrata.
Tijekom namakanja biljka upije toliko vode koliko joj je potrebno, bez da se navlaži i gornji sloj zemlje. Zato je takav način zalijevanja idealan u zimskom periodu, kada biljka sporije crpi vodu. Posljedično zemlja ostaje dulje vlažna, što brzo dovodi do razvoja plijesni i/ili mrtvačkih mušica u zemlji. Za njihov opstanak potrebno je vlažno okruženje (zemlja), dok kod namakanja gornji sloj zemlje ostaje suh i sprječava njihov razvoj.
Biljku zaliješ tako da je staviš u nekoliko centimetara vode i ostaviš u vodi 30-45 minuta. Zemlja će u tom vremenu upiti svu potrebnu vodu i ravnomjerno se rasporediti po donjoj polovici lonca, gdje se nalazi većina korijena. Kod biljaka u manjim loncima (<10 cm promjera) vrijeme namakanja može biti kraće, dakle namačemo 15-20 minuta.
Voda iz slavine, odstajala voda ili kišnica?
Većina sobnih biljaka potpuno je zadovoljna vodom iz slavine, koja uvijek mora biti otprilike sobne temperature.
Zalijevanje odstajalom vodom također je korisno kada živimo u regiji gdje se voda klorira plinovitim klorom. Plinski klor u roku od jednog do pet dana potpuno ispari, ali kloriranje ovisi o vodovodnom sustavu i kvaliteti vode na mjestu pripreme.
Sobnim biljkama najviše odgovara zalijevanje kišnicom, jer kišnica ne sadrži toliko minerala i drugih tvari koje bi mogle naštetiti biljci. Osim toga, kišnica je blago kisela, što biljkama najviše odgovara. Naposljetku, sadrži i više kisika i nitrata, koji značajno utječu na bolji rast i zdravlje sobnih biljaka. Zalijevanje kišnicom ili destiliranom vodom najprikladnije je za biljke s dugim i uskim listovima, poput klorofituma (spider plant), spatifila (peace lily), palmi i dracena. Na minerale u vodi osjetljive su također kalateje i marante, dok je uporaba meke vode obavezna za mesojedne biljke.
KOLIKO zalijevam?
Dolazimo do posljednjeg pitanja, koje nije ništa manje važno od ostalih – Koliko vode koristim za zalijevanje biljke? Ovdje vrijedi samo jedno, univerzalno pravilo. Kada zalijevaš bilo koju biljku, zalij je ravnomjerno i toliko dugo da voda počne otjecati kroz rupe na dnu lonca. Tako znaš da je voda došla do korijena, a lonac bi trebao biti primjetno teži nego prije zalijevanja.
Ako biljku zalijevamo više puta po malo, sva vlaga će ostati samo u gornjem sloju zemlje, dok korijeni ostaju suhi. Konstantno vlažan gornji sloj zemlje može uzrokovati truljenje stabljike, a osim toga nudi idealne uvjete za razvoj mrtvačkih mušica. Osim toga, uvijek pazi da biljka ne stoji u vodi, jer to može dovesti do truljenja korijena.
To je uglavnom to. Zapamti, kod biljaka je zlatno pravilo bolje malo manje zalijevati nego previše. Ako previše zalijevaš biljku, riskiraš truljenje, što se očituje na isti način kao i kod nedovoljnog zalijevanja – korijeni više ne mogu piti vodu. Zato je posebno važno ostaviti biljku na miru tijekom zimskih mjeseci. Tada trebaju gotovo dvostruko manje vode nego ljeti.
Neka raste! ????