Prikazuje se svih 3 rezultata

Biljke mesožderke su biljke koje sa zamkama različitih oblika privlače i hvataju insekte te manje životinje. Svoj plijen probavljaju pomoću izlučivanja posebnih probavnih sokova koji im omogućuju da jednostavno upiju sve hranjive tvari. To im omogućuje da rastu u vrlo siromašnom tlu u kojem većina biljaka ne bi preživjela. Te biljke nalazimo širom svijeta, osim na Antarktici, pri čemu je najviše vrsta u Sjevernoj Americi, Jugoistočnoj Aziji i Australiji.

Glavni rodovi mesožderki

Sarracenia: Za mesožderke roda Sarracenia, koje potječu iz Sjeverne Amerike, karakteristične su vrčaste zamke različitih oblika i boja. Svoj plijen privlače bojom zamke i pomoću izlučivanja nektara koji se skuplja na “usnama” vrčastih listova. Klizava podloga na rubu vrča uzrokuje da insekti padnu unutra, gdje ih biljka probavlja pomoću enzima.

Dionea: Mesožderne biljke roda Dionea smatraju se najprepoznatljivijim pripadnicama mesožderki i poznate su po imenu muholovke. Kao i mesožderke roda Sarracenia, i one potječu iz Sjeverne Amerike. Najpoznatije su po svojim zamkama sličnim ustima, koje su osjetljive na dodir. Zamke detektiraju dodir pomoću sitnih dlačica koje se nalaze na površini i vidljive su i golim okom. Kada se insekt dotakne dlačica, biljka detektira prisutnost plijena i brzo zatvara zamke. Bijeg onemogućuju zubi na rubu zamke, kroz koje mogu proći samo vrlo mali insekti. U tom slučaju biljka izbjegava trošenje energije na premalen plijen i nakon nekog vremena ponovno otvara svoju zamku. Zamka se može otvoriti samo dva do tri puta prije nego potamni i odumre.

Nepenthes: Mesožderke iz roda Nepenthes potječu iz tropskih krajeva, pa ih zovemo i tropske vrčaste biljke. Nalazimo ih u Južnoj Aziji, Indoneziji, Maleziji, Filipinima, Madagaskaru, Šri Lanki i Indiji, a najviše različitih vrsta nalazimo na otocima Borneo, Sumatra i Filipini. Kod njih nalazimo vrčaste zamke na vrhu listova, svoj plijen privlače izlučivanjem nektara, koji također služi u probavi.

Drosera: Mesožderke rosike pripadaju rodu Drosera, i smatraju se najvećim rodom mesožderki, koje nalazimo na svim kontinentima svijeta, osim Antarktike. Nektar privlači, hvata i također probavlja plijen, uglavnom manje insekte. Kada detektiraju plijen, brzo premještaju svoje dlačice tako da ga što više obuhvate i onemoguće bijeg. Zanimljivo je da se njihovi sokovi često koriste za izradu prirodnih lijekova, osobito homeopatskih kuglica i kapi za ublažavanje kašlja i upale dišnih putova.

Pinguicula: Poznate i pod imenom tustice, one su mesožderne biljke roda Pingucula. Rastu uglavnom na sjevernoj hemisferi, a neke od njih nalazimo i u Meksiku, Srednjoj i Južnoj Americi. Kao i biljke roda Drosera, svoj plijen privlače pomoću izlučivanja ljepljivog nektara koji se skuplja na površini listova. Pri kontaktu s insektom izlučivanje sokova se povećava, što onemogućuje njegov bijeg.

Njega mesožderki

Svjetlo: Mesožderne biljke trebaju puno direktne i indirektne svjetlosti. Direktna svjetlost kod mesožderki omogućuje obojenje zamki u različite ljubičaste, ružičaste i crvene nijanse, dok će na mjestima s manje direktne svjetlosti ostati zelene boje. Najprikladnija direktna svjetlost je svjetlost u jutarnjim i kasnim popodnevnim satima, kada sunčeve zrake ne mogu opeći listove.

Zalijevanje: Mesožderne biljke obožavaju vlažno tlo i ne vole se osušiti između zalijevanja. Kod većine mesožderki najbolje je da stalno stoje u centimetru vode. Izuzetak su tu mesožderke roda Nepenthes, koje ne smiju stajati u vodi, između zalijevanja trebaju se osušiti gornja dva centimetra tla. Važno je da kod zalijevanja mesožderki uvijek koristiš destiliranu vodu ili kišnicu, jer voda iz pipe može štetiti biljci. Za zalijevanje možeš koristiti i prokuhanu vodu, koju prethodno ohladiš. Zimi mesožderke ne smiju stajati u vodi, tlo mora biti stalno ravnomjerno vlažno.

Zračna vlaga i temperatura: Mesožderke trebaju barem prosječnu, najbolje visoku zračnu vlagu. U slučaju niske zračne vlage mogu usporiti rast i postojeće zamke će početi odumirati. Svim mesožderkama najbolje odgovaraju temperature između 16 i 27 °C.

Gnojidba i hranjenje: Mesožderke ne trebaju gnojidbu, jer sva potrebna hranjiva dobiju s uhvaćenim insektima i životinjama. Gnojidba im može čak štetiti, jer obično rastu u hranjivo-siromašnom tlu i nisu naviknute na višu koncentraciju hranjiva u tlu. Jedine mesožderke koje trebaju gnojidbu su mesožderke iz roda Nepenthes, koje gnojimo tako da gnojivo za orhideje razrijedimo s destiliranom vodom u omjeru 1:10 i smjesu tada ulijemo u vrčaste zamke.

Također nije potrebno dodatno hranjenje, jer mesožderke čak i u unutarnjim prostorima uhvate dovoljno za preživljavanje. Zato mrtve insekte ne bacaj u zamke mesožderke, također nemoj dodirivati njihove zamke koje su vrlo osjetljive i mogu odumrijeti pri konstantnom dodirivanju.

Presađivanje i tlo: Mesožderke povremeno trebaju presađivanje u svježe tlo. To će pokazati sljedećim znakovima:

• Nestabilna i blijeda biljka koja više ne raste;
• Korijenje viri kroz drenažne rupe na dnu lonca;
• Zeleni dio biljke postane težak i lako se prevrne;
• Voda tijekom zalijevanja brzo teče kroz lonac, a da tlo ne navlaži.

Važno je da prilikom presađivanja koristiš zemlju za mesožderke, jer obična zemlja za tropske biljke može sadržavati previše hranjiva. Preporučujemo ti Džunglinu mješavinu zemlje za mesožderke. Naša mješavina zemlje najprikladnija je za mesožderke roda Dionea i Sarracenia, prikladna je i za većinu mesožderki iz roda Drosera i Nepenthes. Za mesožderke iz roda Nephentes najbolje je dodati još jednu trećinu kore. Zemlja nije prikladna za mesožderke iz roda Pinguicula. Za njih možeš sam/a napraviti mješavinu tla tako da na svake dvije mjerice treseta dodaješ jednu mjeru pijeska i jednu mjeru perlita. Možeš koristiti i kokosov treset, dokle god ga prije upotrebe temeljito opereš i time ukloniš soli koje su prirodno prisutne u njemu.

Prezimovanje: Većina mesožderki treba zimsko razdoblje mirovanja u prostoru s nižim temperaturama. U slučaju da nema vremena za odmor, može se iscrpiti i odumrijeti. Početak razdoblja mirovanja označavaju bržim odumiranjem zamki i usporenim rastom. Do početka proljeća biljku postavi na hladnije mjesto gdje prima malo ili nimalo svjetlosti. Evo nekoliko savjeta za uspješno prezimovanje mesožderke:

1. Temperature u prostoru tijekom prezimovanja trebaju biti između 4 i 7 °C
2. Potpuna odsutnost svjetlosti za mesožderku u fazi mirovanja neće biti štetna, dok god je temperatura u prostoru ispod 7 °C
3. Mesožderka mora imati cijelo vrijeme vlažno, ali ne mokro tlo. Zimi ne smije stajati u vodi!
4. Ako primijetiš plijesan na biljci i/ili tlu, ukloni pljesnive dijelove i tretiraj biljku s BIO fungicidom.
5. Ako nemaš dostupan hladan prostor, svoju mesožderku možeš staviti i u hladnjak. Prije toga je stavi u prozirnu vrećicu i pazi da ne zaboraviš na zalijevanje.

Na početku proljeća svoju mesožderku postupno premjesti na toplije i svjetlije mjesto. Možeš početi s postavljanjem u tamniju kupaonicu ili hodnik, i nakon otprilike dva tjedna premjestiti na svjetlije mjesto.